Pravni institut alimentacije, odnosno zakonskog izdržavanja je regulisan Porodičnim zakonom („Sl. glasnik RS“, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015).
Ko ima pravo na izdržavanje?
Izdržavanje je obligacija koja proizlazi iz porodičnih odnosa i strogo je lične prirode. Zakon razlikuje više vrsta izdržavanja i to:
- Izdržavanje supružnika
- Izdržavanje vanbračnog partnera
- Izdržavanje majke deteta
- Izdržavanje deteta, maloletnog, a pod određenim uslovima i punoletnog
- Izdržavanje roditelja
- Izdržavanje drugih krvnih srodnika (braća, sestre, adoptivni i tazbinski srodnici)
Alimentacija za dete
U daljem tekstu bliže ćemo se baviti izdržavanjem deteta od strane roditelja. Roditelji na osnovu zakona prvenstveno imaju obavezu da izdržavaju maloletnu decu, a pod određenim uslovima i punoletnu decu, tako da pravo na izdržavanje ima:
- Maloletno dete
- Punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a s tim da obaveza izdržavanja tada postoji dok takvo stanje traje
- Punoletno dete koje se redovno školuje, ali najduže do navršene 26. godine života
Roditelji su u obavezi da izdžavaju svoju decu bez obrzira da li su braku, vanbračnoj zajednici ili su razvedeni.
U slučaju pokretanja brakorazvodne parnice, jedno od najbitnih, a ujedno i najspornijih pitanja je pitanje alimentacije, odnosno njene visine. Iznos koji se određuje na ime alimentacije obuhvata troškove ishrane, odevanja, obrazovanja, vannastavnih aktivnosti deteta i slično.
Roditelj kome je povereno vršenje roditeljskog prava ima pravo da od drugog roditelja dobija novčani iznos koji će predstavljati doprinos drugog roditelja u izdržavanju deteta. U slučaju da roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, alimentaciju plaća roditelj sa kojim dete ne živi.
Obaveza alimentacije za drugog roditelja postoji dok god za to postoje zakonski uslovi, odnosno dok god ne budu ispunjeni uslovi za njen prestanak. Kao što je prethodno istaknuto, obaveza plaćanja alimentacije je lične prirode, ne može se preneti na drugo lice, niti se dete i roditelj kome je dete povereno na vršenje roditeljskog prava, kao poverioci izdržavanja mogu odreći alimentacije.
S obzirom da je alimentacija lične prirode, ista se ne može naslediti, dok se jedino mogu naslediti putem ostavinske rasprave dospeli, a neisplaćeni iznosi na ime alimentacije.
Alimentacija za maloletno dete
Maloletno dete je dete do navršenih 18 godina starosti. Maloletno dete ima pravo na izdržavanje samo na osnovu činjenice da je maloletno, te će dužnost roditelja da izdržavaju maloletnu decu prestati: kada dete zaključi brak pre punoletstva i na taj način stekne potpunu poslovnu sposobnost, nastupanjem punoletstva, smrću deteta ili smrću oba njegova roditelja ili drugih srodnika i istekom trajanja izdržavanja.
Ako roditelji maloletnog deteta nisu živi ili su živi ali nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje deteta, dete ima pravo na izdržavanje od ostalih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji. Isto pravno dejstvo kao smrt imaće i proglašenje nestalih roditelja za umrla lica. Srodnici koji su izdržavali decu (babe i dede, punoletna braća i sestre) imaju pravo na regres od strane roditelja koji je bio dužan da daje izdržavanje.
Alimentacija za punoletno dete
Pravo deteta na izdržavanje se ne završava nužno punoletstvom. Ako je dete na redovnom školovanju, odnosno studijama, ima pravo da prima alimentaciju od roditelja ili srodnika do navršene 26. godine života, pod istim uslovima kao i maloletna deca.
Ako je punoletno dete nesposobno za rad ili nema dovoljno sredstava da se samostalno izdržava, ima pravo na izdržavanje od strane roditelja ili srodnika sve dok takvo stanje traje.
Bitno je naglasiti da izdržavanje punoletne dece nije bezuslovno. Ukoliko dete namerno obnavlja godine na fakultetu, u cilju što dužeg primanja alimentacije, takav slučaj predstavlja nepravdu za davaoca izdržavanja i alimentacija može da bude opozvana.
Kako se određuje alimentacija?
O zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, a samim tim i visini alimentacije roditelji mogu zaključiti Sporazum o vršenju roditeljskog prava. Sporazum se može sačiniti u formi javnobeležničkog zapisa koji se overava kod javnog beležnika, a moguće je i da zaključenjem sporazuma i podnošenjem predloga pokrenu postupak pred sudom. Tada sud sadržinu sporazuma unosi u izreku presude o vršenju roditeljskog prava, koja ujedno sadrži i iznos alimentacije, naravno, ukoliko Sud proceni da je zaključen u najboljem interesu deteta.
U slučaju da ne postoji mogućnost da se među roditeljima postigne sporazum, tada poverilac izdržavanja može pokrenuti postupak pred sudom. U ovom slučaju, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja (alimentaciji) i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem donosi sud.
Roditelj sa kojim dete ne živi u porodičnoj zajednici svoju obavezu izdržavanja maloletnog deteta ispunjava, po pravilu, mesečnim isplatama u novcu. Međutim, zakon daje i drugu mogućnost – izdržavanje se umesto u novčanom iznosu, može odrediti i u naturalnom obliku (npr. da dužnik izdržavanja obezbeđuje hranu, ogrev i drugo potrebno za izdržavanje deteta), s tim da ova mogućnost postoji samo ako se poverilac i dužnik o tome sporazumeju.
Ako se alimentacija isplaćuje u novčanom iznosu, dužnik izdržavanja je može uplaćivati na bankovni račun ili davati direktno “na ruke” poveriocu izdržavanja. Preporuka naše advokatske kancelarije je da davalac alimentacije istu uplaćuje na račun ili da traži potpis priznanice, ako plaća na ruke, kako bi postojao pisani trag (dokaz) o isplatama i kako ne bi došlo do zloupotrebe.
Alimentacija se ne može “prebijati”. Druga davanja ne mogu biti zamena za alimentaciju.
Na koji način se određuje visina izdržavanja (alimentacije)?
Porodični zakon propisuje da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca ali i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Na osnovu ove zakonske formulacije sledi da na visinu alimentacije utiču brojni faktori tako da iznos alimentacije koji će roditelj biti u obavezi da plaća zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja.
Iznos alimentacije treba da bude takav da detetu omogući najmanje onakav životni standard koji uživa roditelj koji plaća alimentaciju.
Iznos koji se ima isplatiti na ime alimentacije može se odrediti u procentualnom iznosu u odnosu na redovne mesečne prihode roditelja i u tom slučaju visina ne može biti manja od 15% ni veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja roditelja umenjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Pored procenta, alimentacija se može odrediti i u fiksnom iznosu, što je u praksi najčešće i slučaj.
Koji faktori utiču na visinu izdržavanja?
Visina izdržavanja se prvenstveno određuje prema potrebama poverioca izdržavanja, odnosno deteta a nakon toga i mogućnosti dužnika.
Potrebe poverilaca zavise od raznih okolnosti, te će sud posebno uzimati u obzir sledeće činjenice: godine poverioca, zdravstveno stanje, vrstu i stepen obrazovanja, imovno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi odluka o izdržavanju.
Starost poverioca izdržavanja je značajna činjenica koja se uzima u obzir, jer se razlikuju potrebe deteta predškolskog uzrasta od potreba deteta koje je u srednjoj školi ili na fakultetu. I zdravstevno stanje poverioca je posebno od značaja prilikom određivanja visine alimentacije, te ukoliko dete boluje od neke bolesti čije lečenje iziskuje uvećane troškove, i iznos alimentacije će biti viši u odnosu na dete koje je potpuno zdravo.
Prilikom određivanja visine alimentacije, bitno je utvrditi i imovno stanje poverioca izdržavanja, odnosno da li je dete vlasnik nepokretnosti ili da je reč o detetu koje ostvaruje zaradu i u kom slučaju je potreba za izdržavanjem deteta manja.
Pored potreba poverioca, prilikom određivanja visine alimentacije utvrđuju se i mogućnosti dužnika, tj. roditelja a što se utvrđuje na osnovu: prihoda roditelja, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, imovine koju poseduje, ličnih potreba roditelja, obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti koje su značajne za određivanje izdržavanja.
Pod primanjem dužnika izdržavanja podrazumevaju se redovni prihodi koje ostvaruje u novcu ili u naturi, ali i vanredni (npr. povremeni dodatni rad…). Pod ličnim potrebama roditelja prvenstveno se smatraju njegove egzistencijalne potrebe (hrana, odeća, kirija, režijski troškovi…) ali i potrebe za školovanjem, napredovanjem. Lične potrebe roditelja mogu biti i zdravstvene prilike, poput troškova lečenja, terapija i drugo.
Koja je visina izdržavanja za dvoje ili više dece?
Alimentacija za dvoje ili više dece se takođe može dodeliti procentualno ili fiksno. Ukoliko je dodeljena procentualno iznosiće od 15 do 50% prihoda davaoca izdržavanja.
Iznos koji se dodeljuje na ime alimentacije za decu može među decom biti podeljen ravnopravno (50 – 50%) ili na drugačiji način (recimo 40 – 60% ili 30 – 70%) zavisno od individualnog slučaja i potreba dece.
Bez obzira na način na koji je iznos raspodeljen, on mora obezbediti isti standard života kakav uživa davalac izdržavanja, za oboje dece.
Da li su nezaposleni roditelji u obavezi da plaćaju alimentaciju?
Da, oba roditelja su u obavezi da plaćaju izdržavanje deteta, bez obzira na radni status. Ako je roditelj nezaposlen, podrazumeva se da će mu biti teže da obezbedi finansijska sredstva kojima će izdržavati dete, ali to nije izgovor za neplaćanje alimentacije.
Sud nezaposlenim roditeljima obično dodeljuje niže iznose alimentacije, ali čak i tada sud treba da vodi računa o potrebama deteta. Ako roditelj nije sposoban za rad i ne postoji objektivna mogućnost da se zaposli, obaveza plaćanja alimentacije prelazi na srodnike.
Kolika je minimalna alimentacija za nezaposlene 2022. godine?
Koji je minimalni iznos alimentacije je jedno od najčešće postavljanih pitanja. Minimalni iznos alimentacije utvrđuje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a minimalni iznos naknade za maloletne hranjenike oba roditelja plaćaju u jednakim delovima.
U tekućoj, 2022. godini, minimalni iznos naknade za maloletne hranjenike je 35.177 rsd. Obzirom da su oba roditelja dužna da izdržavaju dete, a ne samo roditelj koji nije vršilac roditeljskog prava, iznos se deli na dve polovine u iznosu od 17.588 rsd, što je minimalni iznos alimentacije za nezaposlene roditelje.
U praksi stvari stoje nešto drugačije. Sud nije u obavezi da se drži iznosa koji predlaže Ministarstvo za socijalna pitanja, već na osnovu procene situacije može predložiti iznos izdržavanja. Takođe, roditelji sami u Sporazumu mogu izneti predlog o visini alimentacije, koji sud može (a i ne mora) prihvatiti.
Sud treba da osigura da izdržavanje za dete ne bude manje od polovine minimalnog iznosa naknade za maloletne hranjenike, ali u praksi nažalost postoje slučajevi kada se zbog otežavajućih okolnosti (pored nezaposlenosti) dužniku izdržavanja određuje minimalna suma od 5.000 rsd. Ako je to i vaš slučaj, kontaktirajte naš pravni tim, kako bismo vam pomogli da zaštitite sopstvena i prava vašeg deteta.
Koji je maksimalni iznos alimentacije?
U Porodičnom zakonu Republike Srbije maksimalni iznos alimentacije nije definisan – što su roditelji boljeg materijalnog stanja iznos alimentacije bi trebalo da bude viši. Cilj alimentacije je da dete uživa isti standard života kao i roditelj koji je davalac izdržavanja, a iznos izdržavanja treba da bude usklađen sa kvalitetom života.
Ako je alimentacija određena u procentualnom iznosu, najmanje 15 a najviše 50% od primanja roditelja davaoca alimentacije, iznos će rasti skupa sa primanjima. Međutim, ako je alimentacija određena u fiksnom novčanom iznosu, a primanja davaoca alimentacije su u porastu, moguće je podneti tužbu za promenu visine izdržavanja.
Koji su uslovi za promenu visine alimentacije?
Jednom određen iznos koji se plaća na ime alimentacije se može promeniti, bez obzira da li je isti bio utvrđen sudskom odlukom ili poravnanjem. I poverilac i dužnik izdržavanja mogu tražiti izmenu utvrđene alimentacije, odnosno njene visine ukoliko su se promenile okolnosti koje su postojale u momentu utvrđivanja visine alimentacije.
Promena visine izdržavanja, odnosno povećanje alimentacije, u praksi se najčešće traži usled dva razloga:
- Povećanje primanja davaoca izdržavanja – kada plata davaoca izdržavanja postane značajno uvećana.
- Promena detetovih potreba – polazak deteta u školu, na studije, takmičenja, lečenje deteta, bilo kakve promene koje uvećavaju novčane iznose za izdržavanje deteta.
Tužba za promenu iznosa alimentacije
Promena visine alimentacije se vrši u parničnom postupku, a otpočinje podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Tužbu podnosi roditelj koji vrši starateljstvo nad detetom, a koji je pravni zastupnik deteta. Nakon što zaprimi tužbu, Sud utvrđuje datum ročišta. Na ročištu utvrđuje da li je zahtev za promenu visine alimentacije opravdan, a ako jeste donosi novu presudu kojom se visina alimentacije uvećava.
Da li tužba važi retroaktivno?
Ako Sud odobri promenu visine mesečnog izdržavanja za decu, povećana alimentacija će nastupiti od momenta donošenja presude i njene pravosnažnosti. To u prevodu znači da nije moguće dobiti povećanje za prethodne alimentacije (razliku).
Izuzetak su slučajevi kada jedan roditelj sam izdržava dete (iako oboje imaju obavezu da izdržavaju dete, čak i ako je jedan nezaposlen). On može potraživati naknadu štete od drugog roditelja, ali samo ako može da dokaže troškove koje je imao na ime deteta u prethodnom periodu.
Žalba na presudu o visini alimentacije
Nakon što sud donese presudu kojom odobrava ili odbija promenu visine alimentacije, strana koja je nezadovoljna odlukom ima pravo žalbe. Žalba se podnosi drugostepenom sudu, a zakonski rok za podnošenje Žalbe je 15 dana od dana donošenja presude.
Bilo da podnosite tužbu za povećanje alimentacije ili ulažete žalbu na odluku suda, advokat koji ima bogato iskustvo u domenu porodičnog prava biće vam dragocena pomoć, zato ne oklevajte da nam se obratite za savet ili pravno zastupanje.
Šta ako roditelj davalac alimentacije ne prikazuje sve prihode?
Roditelji neretko prikrivaju pravu visinu svojih prihoda, kako bi deci plaćali što manju alimentaciju, a ovaj problem je učestala posledica bračnih razmirica. Advokati i sudije su svesni ovog vida manipulacije, ali problem nastaje kada treba dokazati koliki su stvarni prihodi davaoca izdržavanja. U cilju dokazivanja visine stvarnih prihoda advokati mogu izvoditi pred sud svedoke, veštake, donositi dokazni materijal iz raznih izvoda i evidencija.
Sud nema za obavezu da prihvati visinu primanja roditelja koja je navedena, odnosno može uvažiti dokazni materijal o višem iznosu primanja nego što je prijavljen, na osnovu čega će i sama alimentacija biti veća.
Šta učiniti ako roditelj ne plaća alimentaciju?
U situacijama kada dužnik izdržavanja ne postupa u skladu sa sporazumom ili sudskom odlukom, na raspolaganju mi stoje dve mogućnosti:
- Prinudna naplata alimentacije, odnosno podnošenje predloga za izvršenje kojim se pokreće postupak prinudne naplate za iznose dospelih, neisplaćenih iznosa određenih na ime alimentacije
- Podnošenje krivične prijave iz razloga što je neplaćanje iznosa određenog na ime doprinosa izdržavanju inskriminisano i čini krivično delo Nedavanje izdržavanja
Prinudna naplata alimentacije
Kako bi alimentacija mogla da bude naplaćena, neophodna je pravosnažna sudska presuda kojom se utvrđuje visina alimentacije koju je roditelj dužan da plaća. Ako roditelj odabere da se ogluši o ovu obavezu, staratelj deteta ima pravo na prinudnu naplatu alimentacije. Ukoliko ne postoji sudska presuda o visini alimentacije, neophodno je pokrenuti tužbu kojom će obaveza i visina izdržavanja biti ustanovljene.
Izvršni postupak
Prinudna naplata se ne vrši tužbom, već se na osnovu pravosnažne presude pokreće izvršni postupak. Izvršni postupak sprovodi izvršitelj.
Ako je roditelj zaposlen izvršitelj će mu “zapleniti” deo mesečne zarade koja će se po automatizmu svakog meseca prebacivati na bankovni račun staratelja deteta. Ako roditelj nema primanja izvršitelj može zapleniti nepokretnu ili pokretnu imovinu – kuću, stan, nameštaj, dragocenosti, automobil – u cilju izmirenja alimentacije.
Izvršni postupak otpočinje predlogom za izvršenje, koji se podnosi nadležnom sudu. Sud donosi rešenje o izvršenju, nakon čega javni izvršitelj prinudno naplaćuje alimentaciju.
Davalac alimentacije – dužnik, može da spreči prinudnu naplatu ako isplati sve zaostale iznose alimentacije, ali on će uz same iznose morati da plati kamatu, sudske troškove, troškove advokata i javnog izvršitelja i druge.
Pokretanje krivičnog postupka
Neplaćanje alimentacije se posmatra kao krivično delo po Krivičnom zakoniku Republike Srbije, i kao takvo je kažnjivo. Za neplaćanje alimentacije predviđena je novčana ili kazna zatvora u trajanju do dve godine, a ako za izdržavano lice nastupe teške posledice zbog neplaćanja alimentacije zatvorska kazna može biti i do tri godine.
Krivični postupak otpočinje podnošenjem krivične prijave. Prijavu podnosi staratelj deteta, odnosno poverilac izdržavanja. Pokretanje krivičnog postupka se u praksi pokazalo kao najefikasnija metoda naplate alimentacije od strane nesavesnih roditelja.
Kada prestaje obaveza plaćanja alimentacije?
Obaveza plaćanja alimentacije prestaje kada dete navrši 18 (ako se ne školuje) odnosno 26 godina života (ako je na redovnim studijama). Sa ovim godinama, uz prestanak plaćanja alimentacije, prestaje i vršenje roditeljskog prava, jer dete zakonski više nije dete, već odrasla osoba.
Postoje izuzeci, kada obaveza plaćanja alimentacije može trajati duže ili kraće. Plaćanje izdržavanja može biti produženo i nakon 26. godine života deteta ako je bolesno ili nesposobno za rad, dok god se okolnosti ne promene. Plaćanje alimentacije najranije može prestati sa navršenih 16 godina života deteta, ako dete stupi u bračnu zajednicu, postane roditelj, poslovno sposobno ili na druge načine samostalno.
Obaveza plaćanja alimentacije prestaje i smrću poverioca (primaoca) ili dužnika (davaoca) izdržavanja.
Naša advokatska kancelarija pruža pravnu pomoć i zastupanje u oblasti porodičnog prava te nas radi detaljnih informacija ili zastupanja možete kontaktirati.
